Otocje Ballestas i nacionalni park Paracas

  Paracas, Peru
Sunday, July 8, 2007

Raspolozenje pri doručku malo je tmurno, zahvaljujući zgaravici i nekom teskom kamenu na zelucu - čini se da sinoćnja večera ipak nije bila tako bezazlena za nase zeluce. Popio sam samo čaj od koke i pojeo malo kruha s maslacem, tek toliko da mogu popiti "Linex". Sandra i Mario također se bas nisu osjećali sjajno - jedino je Darko tip-top i standardno nasmijesen, pa jedini maze frisku kajganu koju su nam posluzili u hostelu.

Za danas nam je dogovorena "paket-tura" na otočje Ballestas, i nacionalni park Paracas. Klimavi mini-bus nas skuplja u točno dogovoreno vrijeme i pridruzujemo se grupici turista u paketu. Tokom 15-ak minuta voznje duz obalnog pojasa, izmjenjuju se pustinja i pogoni riblje industrije, s pripadajućim mirisima. Paracas je ribarsko-turističko mjestasce okruzeno pustinjom, i to je uistinu sve sto se ovdje moze primijetiti.
Duz "rive" se poslozilo nekoliko restorana/kafića, i u nastavku omanja trznica sa suvenirima. Kao najava prirodnih znamenitosti koje ćemo gledati, uveseljavaju nas pelikani koji se gegaju duz rive, bez ikakvog straha - lokalni klinci ih namamljuju ribom, a od turista zicaju lovu.
Lukom inače dominiraju ribarski brodovi, a dio je rezerviran za pristaniste turističkih glisera koji hrpimice voze turiste do obliznjeg otočja Ballestas.

Dobili smo svaki po "life-jacket" i utrpali se u gliser. Mene je dopalo sjediste s pogledom na dio glisera. Drugog izbora vise nije bilo - tako mi i treba kad se ne volim gurati na ulasku u bilo sto.

Gliser najprije piči punih 30 čvorova (50 km/h) na drugu stranu zaljeva, do obale poluotoka Paracas, do jedne od znamenitih "terenskih" slikarija - do "svjećnjaka" (El Candelabro). Sluzbena "spikerica" govori dvojezično - spanjolski i engleski - krestavim glasom, putem krestavog razglasa. Posto svaku riječ ponavlja 5 do 6 puta - makar se riječ i ne razlikovala u navedena dva jezika - sve zajedno zvuči kao pokvarena ploča i prilično nam ide na zivce.

"Candelabro" je impresivan. Postoje i tvrdnje da se ne radi o svjećnjaku, već o kaktusu, ili tek prikazu velikog nebeskog kriza - predmeta strahopostovanja za mnoge juznoameričke civilizacije. Moguće je i da se radi samo o senjalu za brodove na moru. Sto se tehnike tiče, "candelabro" je identičan crtezima u Nazci: "nacrtan" je na obronku poluotoka razmicanjem tamnijeg, povrsinskog sloja zemlje, kamenja i pijeska, čime je razotkriven donji, svjetliji sloj. Vjeruje se da je nastao u doba pre-Inka civilizacije Paracas, između 600. BC i 200. AD.

Gliser zatim glisira 10-ak minuta prema otocima Ballestas.


Dosadni dio:
Ballestas je skupina od nekoliko otočića, koje je erozija vjetra i mora pretvorila u zadivljujuće prirodne skulpture sa lukovima, tunelima i spiljama. Dodatno tome, otoci su i prirodno staniste brojnim vrstama ptica, morskim lavovima, te Humboldtovim pingvinima. U moru je moguće sresti delfine i lavove (ali mi nismo bili te sreće).
Linkovi:
Otočje
Ptice
Jos otoka i ptica



Gliser obilazi kompletne krugove oko oba otoka, prilazeći dovoljno blizu liticama da fotografiramo kompletnu prisutnu menazeriju, ali da se i nadisemo mirisa njihovog izmeta, kojim su stijene doslovce prekrivene. Intenzitet smrada, u kombinaciji sa smradom goriva vanbrodskog motora, nesto je sto ćete pamtiti najvise nakon cijelog izleta. Formacije stijena su predivne, ptičice su divne, lavići su divni, ali sve zajedno je potrajalo mrvicu predugo.

Do luke je preostalo jos jedno 20-minutno propuhivanje na 30 čvorova, i nakon iskrcavanja u luci svima nam je trebao vrući čaj (od koke, naravno), iako vrijeme nije bilo nesto posebno hladno. Od vodičkinje smo dobili 40-ak slobodnih minuta, prije polaska prema nacionalnom parku Paracas.

Zgodan članak o n.p. Paracas

Dakle radi se o priobalnoj pustinji koja to ipak nije. Kopneni dio rezervata je staniste za preko 250 vrsta ptica - stalno nastanjenih, i selica koje se ovdje zaustavljaju prilikom svojih selidbi sa sjevera na jug i obrnuto. Standardna turistička tura započinje obilaskom muzeja i vidikovca u obliku piramide, na sigurnoj udaljenosti od samih ptica. Zahvaljujući dalekozoru, mislim da sam uspio vidjeti siluete dva flaminga, iako im u vrijeme naseg posjeta nije bilo vrijeme da budu tamo.


Mini-bus nas dalje kroz pustinjske dine vozi do plaze koja stvarno pruza jedan od ljepsih dozivljaja oceana i valova. Setnja po pijesku, moćni valovi i zvuk valjanja sljunka na obali, ostali su mi u dubljem pamćenju. Jako lijepo.


Sljedeća točka je "La Catedral" - jos jedna majstorija prirode, stara između 30 i 34 milijuna godina! Fotke ćemo pamtiti puno kraće.

I to je to, sad ćemo vas istovarit pred birtijom!

A?

Prvo, rečeno nam je da izlet zavrsava do 14h, u 17h imamo BUS za Nazcu.
Drugo, nitko nije spominjao ručak, računali smo da ćemo se vratiti i jesti u Piscu.
Treće, nismo gladni toliko da bi jeli, i to platili, na takvom mjestu, samo zato sto nas se tamo istreslo iz autobusa.


A mjesto je - ribarska uvala Lagunilla, bez i jednog stabalca ili grma, s 4 i pol poluizgrađena objekta koje je netko proglasio restoranima. Vodičkinja je proglasila sat i 40 minuta za ručak, i jos izvoljela preporučiti u koji od restorana da NE idemo, jer kak-ti ima losih iskustava s hranom.

Ma nije nam padalo na pamet prismrdit niti jednoj od tih rupčaga. Naročito ne s prisjećanjem jutrosnjeg stanja u zelucima. Dakle tako mrzovoljni, nađosmo obliznju zavjetrinu i otvorismo konzerve tunjevine koje su se ziherasu Mariju nasle u ruksaku. Bile su izvrsne. Nasao se i poneki keks, i taman sam uspio u dnevniku sustići zaostatke prethodnog dana.

Stigli smo na kraju i u Pisco, spakirali se i teskom mukom podmirili račun u hostelu. Naime drug na recepciji je bio vrlo izbirljiv sto se tiče primanja USD novčanica - svaka dlaka mu je smetala, a ne-daj-boze da bi novčanica bila malo istrosena. Prije nas je na sličan način izmaltretirao dvoje australaca.

Upitah ga ponovo kad je autobus, i sada dobijam informaciju - u 16h (prije toga je rečeno 17). Firma? "Ormeno" - ime poznato iz pripremnih istrazivanja po webu.
Dakle, nema se sto čekati, idemo odmah prema busu. Uspio sam s njime jos isposlovati da nam pozove taxi, a drugi poziv - kojim bi nas najavio u nas hostel u Nazci - odustao sam od pokusaja da mu objasnim, jer sam shvatio da lik apsolutno ne kuzi vise od 5 riječi engleskog - "yes", "no", "please", "call", i "taxi".
Utrpavamo se u taksi, pozdravljamo se s recepcijom i hostelom, i odlazimo na "Ormeno" terminal, u centru Pisca.


Kupujemo karte za Nazcu i saznajemo da bus kasni, pa se očekuje tek oko 17.30.
Karte za "Royal Class" nas stoje čitavih 45 solesa po glavi (oko 90 kn), dok smo od Lime do Pisca (otprilike isti broj km), dosli za 6 solesa po glavi.
Kako druge opcije trenutno nema na vidiku, platili smo tu cijenu, i nadali se da je "Royal Class" autobus dostojan tog naziva. Na popisu putnika za isti bus primjećujemo par iz Slovenije, i prepoznajemo ih odmah u čekaoni, ali upoznavanje ostavljamo za neki kasniji trenutak.


Oko 18h, stize bus na kat. Ispred autobusa nas dočekuje fino obučena hostesa, pogleda kartu i upućuje u BUS - "take any seat". Penjem se, a tamo... debeli tepih na podu, ogromna debela sjedala (po 3 u redu), sire nego u Lufthansinoj prvoj klasi. Iz derutne čekaonice, u debelo tapecirano, mekano, udobno - novi samar kontrasta.
NIJE LOS TAJ PERU!
Voznja je umjesto najavljenih 3h trajala 4h, ali sto se nas ticalo, mogla je trajati i cijelu noć, koliko smo se raskomotili u tim foteljama. Odmah smo se slozili da prihvaćamo "Royal Class" kao standard za sve ostale autobusne relacije u nastavku putovanja.

Nazca kasno navečer, Ormeno terminal. Nema očekivane vreve i navale taksista, ali jedan se ipak nasao, i s njime iz drugog pokusaja nalazimo nas hostel - "Walk On Inn". "Lonely Planet" vodič za taj hostel navodi da ima "plenty of hot water",
sto je pomalo čudan opis za tuseve koje smo tamo vidjeli. I kreveti su pomalo čudni - valoviti, s nagibom na jednu stranu, pa se dobija dojam kao da lezite u lose postavljenom satoru.

Kako god bilo, oprali se jesmo, naslo se i računalo s pristupom na internet, pa mozemo prespavati malo i na koso.

Jos fotki?
Otočje Ballestas
Nacionalni park Paracas